Ribolov ''Enter''

 

 

 

 

 

 

Mokre mušice (i kako loviti na iste)







Nešto malo i o tehnici lova sa mokrom mušicom. Nikakvo pravilo, nikakva teorija, nikakav zakon. Samo iskustveni savjeti. Mnogo toga je napisano i pročitano o mokrim mušicama da je danas teško otkriti nešto novo, nešto što neko već nije napisao ili rekao. Međutim, u svakom napisanom ili pročitanom članku, priči, krije se neko ili nečije iskustvo koje pomaže onom koji ga čita da proširuje svoje vidike koristeći ta tuđa iskustva kao savjete kako nešto treba raditi ili ne raditi. Kao što se već dobro zna ekspanzija lova sa suhim mušicama je potajno potisla upotrebu i lov sa mokrom mušicom. Možda u zadnjih desetak godina skromno se pojavljaju novi vjetrovi koji polagano navlače stare mirise i ponovo se počinje sa razotkrivanjem mokrih mušica.




Zašto? Da se nisu ribe zasitile suhih mušica ili su ih se ribolovci zasitili pa sad žele malo promjene. Ili je u pitanju i jedno i drugo. Lagane promjene se događaju u svijetu, a kako je kod nas? Ne znam! Nisam tamo. Ali živo pratim događanja i izvještaje sa „naših“ rijeka preko Interneta.


A sad da krenemo sa razotkrivanjem jedne male istine.


Postavljam sam sebi jedinstveno pitanje koje malo ko od mlađe generacije hoće da prizna; da li su modeli mušica koje su pravili stari mušičari, naši prethodnici, zaista tako neizgledni i loši da predstavljaju nekakvu sramotu za nove generacije ili su možda misterija zbog kojeg se javlja čak i bojazan, da bi lov sa mokrom mušicom, teško mogao zamjeniti lov sa suhom mušicom? Da li je tehnika ribolova sa mahačem više prilagođena lovu sa suhom mušicom ili samo lovu sa nimfom?





Možda će neko od vas pitati i mene i sebe šta ustvari predstavljaju mokre mušice jer ako nisu strimeri, a definitivno nisu nimfe niti larve, šta su onda i kako ih ponuditi ribi? Da problem postane još teži pokazuje činjenica da svaka knjiga, svaki vaš prijatelj ribar, mušičar, tvrdi da je za uspješan ribolov uglavnom potrebna apsolutna imitacija mušice koja se javlja iznad vode, drugim riječima kako u knjigama kažu, "match the hatch"(izjednači s onim što se izliježe) što je ujedno vrhunac znanja kojeg treba da posjeduje jedan mušičar. Sada se postavlja drugo pitanje koje možda muči mnoge, a to je da neki modeli mokrih mušica zaista ne liči ni na što što puzi, pliva ili se izvlači iz vodenog filma. Često puta se desilo, i desit će se, svakom od nas, da pomislimo da imamo idealnu imitaciju živog insekta koji se javlja na vodi a riba opet zanemaruje našu imitaciju dovodeći nas u vrlo neprijatan položaj da kažemo u sebi ili na glas da više nismo dovoljno "pametni" kakvu mušicu sperjati da se sviđa pastrmki ili lipenu. Eh, ponekad nije sve u mušici, ponekad zavisi i od načina kojim riba uzima hranu tj. insekta koji se izliježe u datom momentu. Drugim riječima treba potrefiti kako nabaciti mušicu ribi. Mnogi teoretičari tvrde da pored "match the hatch" treba proučiti način na koji riba uzima hranu datog momenta i tako joj servirati mamac. Knjige i teoretičari!





Za vrijeme izlaska mušica, pogotovu u manjim i brzim riječicama, mnoge mušice obave svoj prirodni zadatak, izvuku se iz košuljice, osuše krila i odlete u zrak da obave ono zbog čega su izišle na površinu rijeke. Međutim, mnoge od njih ne dođu do riječnog filma, budu pojedene na putu prema površini, druge opet, koje su ipak uspjele da se dočepaju površine, budu oborene sitnim talasima i pjenušavim brzacima i onemogučene da osuše krila i one počinju da tone nazad u riječno korito, neke od njih nikad ne uspiju da oslobode oba krila što često ovisi o dijelu rijeke na kojem se mušice roje. Što je rijeka brža i valovitija, to je više mušica koje neće uspijeti da odlete u zrak i ostat će, negdje između vodenog špigla i dna, nošene riječnom strujom što je ribi vrlo lagan zalogaj. Ribe su oportunisti i one će radije uzeti onu hranu što je u njenoj blizini prije nego onu što je udaljenija od nje. Znači da je vrlo važno shvatiti kako riba uzima hranu, posmatrati njeno ponašanje i onda, na istovjetan način, treba joj prezentirati svoju imitaciju. Ako je to isključivo površinski izlazak sa dobropoznatim kolobarima onda joj treba nuditi površinsku, suhu mušicu, a ako je riblje javljanje jedva vidljivo, sa naglim pokretima ribe na dnu i koja ne izlazi tako često na površinu, onda je to siguran znak da se riba hrani mušicama koje su, ili krenule prema površini ili su iz nekih od navedenih razloga, potonule ispod površine rijeke.

U ranije vrijeme, vrijeme naših prethodnika, ta pitanja njih nisu mučila. Oni su uglavnom bili preorijentisani na lov sa mokrom mušicom, ispod površine vode, na dubini koliki je bio podvez sa mušicom. I hvatali su i uhvatili dosta riba. I ja sa njima. I moja generacija. Bili su, i bili smo, potpuno zadovoljni uspjehom njihovih i kasnije naših Sovjaka, Gari, Tetreba, Jarebica koje bi vjerovatno i danas uhvatile poneku pastrmku ili lipena ako se zna loviti sa mokrom mušicom. Postoje mnoge razlike između nekadašnjeg ribolova i ovog današnjeg.



Osnovna tehnika stare škole je skoro danas nepoznata. Ona se bazirala na dugom ljeskovom štapu, nekoliko metara obične špage i upredena konjska dlaka koja je služila kao podvez na kojem su opet, sa konjskom strunom, bile navezane njihove, tri do četiri, različite mušice. Uglavnom velike mokre mušice. Bacanje je bilo jednostavno a izmahivalo se sa štapom ispred sebe ili pod blagim uglom ispod ribara, malo niže niz vodu, a mušice su bivale puštane da plove slobodno, nošene strujom, sve dok je bilo špage, a onda bi se lagano povlačile prema obali i ponovo izmahivale. To je bio najčešći način sa kojim su ribari tog vremena praktikovali mušičarenje. Bilo je i uzvodnog pretraživanja ali uglavnom uz obale koje su bile zarasle rakitama i vrbacima. Koliko me sjećanje ne vara, nisu puno obraćali pažnju gdje riba lovi, ali su zato bili jako temeljiti u pretraživanju terena na kojem su lovili i ponavljali bi zamahe sve dok ne uhvate ribu ili se ne uvjere da im "muhe ne rade". U ovo je uključeno obavezno i stalno kretanje ili uz rijeku ili niz rijeku. Na prvi pogled, njihov način potsjeća na današnji lov sa strimerom, pijavicom ili nekom drugom mušicom sa kojom se pretražuje riječno korito. Znači; slijepo zabacivanje, sa malo ili nimalo pažnje gdje se zabacuje niti se obraća pažnja kakva je brzina vodene matice koja se pretražuje. Njihov cilj je bio da stalnim pretraživanjem rijeke pronađu onu ribu kojoj će njihov struk sa mušicama naići tačno na glavu tj. u riblji vidokrug. Tajna njihovog uspjeha je ležala u čestim, kratkim zamasima s kojima su uspješno pretraživali baš ona mjesta gdje je, skrivena u zasjedi, ležala krupna pastrmka. To su uglavnom bila mjesta uz obale, između izđikalih drezgi, koja je stvarala, u vrijeme kasnog proljeća, ljetnih i jesenjskih suša, mala ostrvca puna uskih rukavaca rijeke kroz koje su prolazile tek izlegle mušice. Ovo je jedan od važnih faktora u lovu sa mokrom mušicom jer su mogli ponuditi ribama mušice tačno ispred njih, u njihova "usta". Ne treba zanemariti faktor iskustva "čitanja" vodene struje, vještinu korištenja mahača i upornost da se ribama ponude mušice nekoliko puta.




Ako nije uspijevalo "mrtvo" prolaženje mušica, onda bi se laganim titranjem štapa imitirao življi pokret mušica na struku, tj. njihov izlazak i pokušaj oslobođenja od košuljice. Pitanje je da li su naši prethodnici poznavali sve ovo što sam je naveo na kraju, ali je jedno sigurno tj. da su oni, čestim i dugogodišnjim izlascima na rijeku, upoznali sve "marifetluke"(tajne) pastrmke i lipljena.

Od sredine maja na vodama su se rojile mnoge  krupne majske mušice uz dodatke velikih kamenjarki da bi, sa dolaskom juna, njima se pridruživala jata sedževa tularaša, poznatim pod nazivom "Poskake". Dok je u vrijeme dnevnog ribolova dominirao lov sa majskim mušicama u predvečerje bi se orjentisali na lov sa njihovim čuvenim krupnim mušicama čija sam imena već nabrojao.

 



Za današnje ribare koji love sa mahačem, za one koji  ne znaju, mogu savjetovati jedan od boljih način lova koji je ujedno i najjednostavniji. Ako se ne vidi riba kako lovi onda započeti sa ravnim zabačajem ispred sebe ili nekoliko stepeni nizvodno i laganim povlačenjem šnjure, kao kod lova na nimfe, pretraživati korito rijeke. Ponekad cimnuti sa špicom štapa imitirajući blagi pokret mušice kroz vodu.


Takođe se može koristiti i druga tehnika koja se razlikuje od gornje u tome što se kod ove tehnike lovi nizvodno sa mušicom koja se pušta da slobodno plovi nošena strujom. Ovo se postiže sa laganim izvlačenjem šnjure sa koleta. Ovaj način lova je posebno efikasan kad se lovi riba koja je skrivena ispod visokog stijenja ili pod vrbama i rakitama što rastu na oblama naših rijeka. Ako se mokra mušica nudi ribi koja je u lovu onda nabačaj ide iznad mjesta gdje je riba izlovila nastojeći da prilikom povlačenja šnjure naša mušica naiđe na mjesto izlova. Ne tvrdim da su ovo "zlatna" pravila jer svako pravilo može da odstupi gore-dole, ali su ovo vrlo možda najjednostavni načini lova mokrom mušicom. Tako sam ja lovio i lovim i sada ovdje u Kanadi. Jedina razlika je u veličini mušica sa kojima lovim.






U ovih nekoliko sličica prikazano je nekoliko faza iz života nimfi u kojima se jasno može primjetiti da, prilikom konačnog putovanja ka odraslom insektu, Majska mušica je bespomoćna i izgledno je da će prije postati plijen dok je u fazama prikazanim u slikama od 1-4, a tek u petoj slici, ona postaje suha mušica koju mi prepoznajemo na površini vode. Znači, u četiri od pet slučajeva, šansu ima lov sa mokrom mušicom.


U ekspanziji lova mokrom mušicom u Bosni, krajem 60-tih i početkom 70-tih godina, bila je razvijena prosta tehnika koju je omogućila upotreba vaser kugle. Naime, lovilo se obično sa strukom od 3 do 4 mokre mušice. Mušice bi se obično bacale dva-tri metra uzvodno od mjesta izlova, što je opet zavisilo od brzine protoka vode, i onda bi se laganim okretanjem role, mušice navodile preko mjesta izlova. Riba koja je u lovu je uvijek imala izbor od tri do četiri mušice. Ovo je bila vrlo efikasna i lagana tehnika kojom se lovilo. U početku bacalo se samo ribama koje su lovile što je vremenom, od lova "Bacaj ribi koja je u lovu" prešlo se na prostiju tehniku koju smo prosto zvali "pretraživanje" korita rijeka. Naime, dok smo bacali ribi koja je u lovu, često puta nam se dešavalo da nas iznenadi riba koja se nije primjećivala da izlazi na mušicu. Tako je vremenom postalo normalno da, od sredine maja pa do kraja juna, jednostavno se išlo u lov na lipena i pastrmku bez obzira na vrijeme ili uslove da li je riba u lovu ili ne. Ovom tehnikom pretraživanja moglo se uvijek uhvatiti nekoliko riba, posebno pastrmki.



Pred kraj ovog napisa, vrlo je važno napomenuti bitnost kontrole mušice koju bacamo, a koja se postiže u cijelosti sa šnjurom. Ovu činjenicu većina "mušičara" znaju, ali nije na odmet ponoviti za početnike. Nikad ne dozvoliti veliki "stomak" kod kojeg se šnjura razvuče u veliki polukrug. U svakom pogledu, vrlo je važno naučiti navoditi mušicu ribi na pravo mjesto, što je stvar čitanja uslova rijeke, mjesta gdje leži riba, i načina na koji uzima hranu. Sve se ovo nauči vremenom i nije dobro odustajati nakon nekoliko promašenih izlazaka na vodu. Uvijek ima načina da se nauči nešto novo. Kao i ova tehnika lova na mokru mušicu. Ako je nova i ako je nepoznata.


Danas u svijetu postoji više "tehnika" koje se preporučuju za lov na mokru mušicu kao što su; "Straight-out" technique , "Crosfield draw" technique, "Leisenring lift" technique, a koje se mogu naći u svijetskim knjigama o ribolovu a čiji su nazivi nevažni poslije provedenih nekoliko izlazaka na vodu i izvjesnog i stečenog iskustva u lovu na mokru mušicu. Ali vlastitog. Nema boljeg učitelja od druženja sa rijekom i ribom. I iskustva.


Na kraju da se napomene i indikator koji neko upotrebljava i može da posluži kao pomoć pri identificiranju napada ribe. Ja ga nikad nisam koristio. Moj indikator je uvijek bilo moje oko i desna ruka u kojoj sam držao štap. Sa našpanovanom -nategnutom- šnjurom osjeti se svaki "kuc" tj. udarac ribe što je najtačniji indikator da je riba napala i uzela našu mušicu isto kao i kolobar izlova oko našeg mamca kod lova sa suhom mušicom. Još jednom da napomenem, ovo nisu nikakava pravila niti moje nastojanje da nekog učim nekoj novoj tehnici ribolova nego praktični savjeti za one koji vole da eksperimentišu i oprobaju lov sa mokrom mušicom.



Za njih mnogo sreće i bistre im bile vode...





Bistro!





Mersad Rajić

U Kanadi, decembra 2009.god

 

Prodaja rib. opreme

  

Holiday cottages Plav



Hemingway's